od jeffreagan
Vojni raketni bacači i lanseri
Tornjevi za lansiranje su skupi i imaju mnogo strožiju toleranciju u dizajnu. Mnogi koji ih koriste dizajniraju toranj da radi sa određenom raketom, čineći projekt još skupljim. Glavni razlog zbog kojeg se koristi je težina rakete koja je suviše masivna za lansirnu šipku, a nedostatak lansirnih stopica je prije svega kritičan ako vaša raketa planira da ide na Mach.
Bilo je mnogo ljudi koji su lansirali nekoliko raketa velike snage i svi koriste lansirne stopice, iako je veća raketa, veća je šipka. Koriste dva stopala, svaki 1.5 inča dugačak, isječak na 45 stupnjeva na strani vjetra. Većina njih koristi šipku za lansiranje kao vodilju kako bi bili sigurni da su zalijepljeni ravno, s jednom u podnožju i jednom prema vrhu tijela. Uz dobru udaljenost između njih, oni osiguravaju dobro glatko podizanje, a povlačenje takvih malih, nagnutih cijevi je zanemarljivo.
Većina voli tamo držati lansere male, ali jake. Neki koriste bakarne cijevi (lijepih i tankih zidova), izrezane na vrhu pod uglom od oko 45 stepeni kako bi smanjili otpor. Izrežite ih samo 2 ″ dugačke tamo gdje su epoksidi u tjelesnoj cijevi. Koriste dva od ovih ušica i postavljaju ih na oko 12 ″ -18 ″, a donji je na dnu rakete. Stavite štap za lansiranje kroz ušice i zalijepite ga tijelom dok lijepite ušice tako da budu savršeno poravnate. Odlično funkcioniraju i nikada nisam čuo da je iko imao problema s njima.
Elektronička shema lansiranog kontrolera izgleda vrlo dobro, iako ću priznati da malo znam o otpornicima i diodama, zbog čega ih ni sama ne koristim. Zbog toga većina koristi dvije odvojene zujalice umjesto diode kako bi spriječila povratni tok električne energije kako bi poslala puni napon kroz upaljač kada su dugme za testiranje i dugme za pokretanje pritisnuti zajedno sa svim ostalim sigurnosnim funkcijama. Neki su samo eksperimentirali s raznim kombinacijama ožičenja sve dok nisu pronašli onu koja nije aktivirala upaljače kad su pritiskali razne kombinacije tipki.
Lansiranje raketa po tri prilično je jednostavno. Trebate samo iz jednog kontrolera pokrenuti tri različita seta vodova do svake rakete. Trebat će vam baterija koja će moći podnijeti teret. Što se tiče lansiranja u nizu. Još u „dobra stara vremena“ koristili su „dasku za nokte“. Upravo tako zvuči. Baterija je bila pričvršćena na gomilu eksera koji su bili spojeni na rakete. Kada dodirnete lansirni olov do određenog čavla, raketa bi se odnela u nebo. Tada biste mogli preći na sljedeći ekser / raketu.
Ovo bi ih otpustilo u bilo kojem slijedu koji želite. Vrlo sirov, ali učinkovit način lansiranja. Možete uzeti ovu ideju i upotrijebiti osnovni koncept te je premjestiti u 20. stoljeće i koristiti rotacijski prekidač za lansiranje određene rakete. Na ovaj način mogli biste zadržati sve „sigurnosne“ karakteristike današnjeg kontrolera i samo usmjeriti lansirni napon na rakete.